Artroskopija je minimalno invazivna tehnika, kojom se pomoću kamere pregleda zglob, te se zasebnim ulazima učini i terapijski zahvat. Prednost je artroskopije nad otvorenim tehnikama u bržoj rehabilitaciji, manjoj postoperativnoj boli, te boljem estetskom rezultatu.
Stabilnost ramena omogućuje njegova koštana anatomija, zatim ligamenti (glenohumeralni – koji se hvataju na lopatici i na nadlaktičnoj kosti), zglobna čahura, te gleonidalni labrum (hrskavični rub koji okružuje zglobnu površini na lopatici). Nestabilnosti ramena mogu biti akutne i kronične; traumatske i atraumatske; prednje (najčešća, u oko 95% slučajeva), donje, stražnje, višesmjerne. Kod iskakanja (luksacije) ramena, liječenje može biti konzervativno (ortoze, fizikalna terapija), ali je često potrebno i kirurško liječenje.
Što je pacijent mlađi, te ako je iskakanje ramena posljedica traume, najčešće će biti potrebno kirurško liječenje. Stabilizacija ramena izvodi se artroskopski, kada se pomoću koštanih sidara učvrste ligamenti i labrum, te se na taj način stabilizira rame.
Rehabilitacija uključuje prva 4 tjedna nošenje ortoze te vanjsku rotaciju ramena do 0 stupnjeva. Zatim, sljedeća 4 tjedna vježbe razgibavanja, može započeti i razgibavanjem iznad glave, te vježbe vanjske rotacije ramena, ali do polovice vrijednosti zdrave strane. Nakon 3 mjeseca, vježbe jačanja muskulature. Puna aktivnost, kontaktni sport bez ograničenja, oko 6 mjeseci nakon operacije. Kod nekih pacijenata radi se i otvorena stabilizacija ramena (koštana operacija). To se radi samo kod većih oštećenja, kada je došlo i do oštećenja kosti prilikom iskakanja ramena, te ponekad u slučaju reoperacije.
