Stabilizacija ramena

Stabilizacija ramena

Artroskopija je minimalno invazivna tehnika, kojom se pomoću kamere pregleda zglob, te se zasebnim ulazima učini i terapijski zahvat. Prednost je artroskopije nad otvorenim tehnikama u bržoj rehabilitaciji, manjoj postoperativnoj boli, te boljem estetskom rezultatu.
 
Stabilnost ramena omogućuje njegova koštana anatomija, zatim ligamenti (glenohumeralni – koji se hvataju na lopatici i na nadlaktičnoj kosti), zglobna čahura, te gleonidalni labrum (hrskavični rub koji okružuje zglobnu površini na lopatici). Nestabilnosti ramena mogu biti akutne i kronične; traumatske i atraumatske; prednje (najčešća, u oko 95% slučajeva), donje, stražnje, višesmjerne. Kod iskakanja (luksacije) ramena, liječenje može biti konzervativno (ortoze, fizikalna terapija), ali je često potrebno i kirurško liječenje.
 
Što je pacijent mlađi, te ako je iskakanje ramena posljedica traume, najčešće će biti potrebno kirurško liječenje.Stabilizacija ramena izvodi se artroskopski, kada se pomoću koštanih sidara učvrste ligamenti i labrum, te se na taj način stabilizira rame.
 
Rehabilitacija uključuje prva 4 tjedna nošenje ortoze te vanjsku rotaciju ramena do 0 stupnjeva. Zatim, sljedeća 4 tjedna vježbe razgibavanja, može započeti i razgibavanjem iznad glave, te vježbe vanjske rotacije ramena, ali do polovice vrijednosti zdrave strane. Nakon 3 mjeseca, vježbe jačanja muskulature. Puna aktivnost, kontaktni sport bez ograničenja, oko 6 mjeseci nakon operacije. Kod nekih pacijenata radi se i otvorena stabilizacija ramena (koštana operacija). To se radi samo kod većih oštećenja, kada je došlo i do oštećenja kosti prilikom iskakanja ramena, te ponekad u slučaju reoperacije.
 


Suradnja s osiguravajućim kućama

Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Za nastavak korištenja web stranice kliknite na "Slažem se". Postavke kolačića mogu se konfigurirati u vašem web pregledniku, a više informacija potražite ovdje. Slažem se