Pismo pacijentice


  Operisala sam lijevi kuk 06.11.2017.god. Imam 46 godina, a kuk je bio toliko ''istrošen'' da su mi mnogi doktori s kojima sam razgovarala rekli da je nemoguće da se operacija izvede minimalno invazivnom metodom, zbog velikih deformiteta  koji  su nastali jer sam predugo nepravilno hodala. Svi osim prof. Nemeca.

   Operacija je uspješno izvedena, već sam bila  na prvu kontrolu i sad poslije 2 mjeseca i 18 dana osjećam se kao da operacije nije ni bilo.

   Od kako sam došla doma imam potrebu da ovo napišem da bi budućim pacijentima koji  planiraju odlazak u bolnicu Nemec  pomogla da se oslobode straha od boli i nelagode, jer ništa od toga neće doživjeti.

   Moj boravak  u bolnici pamtim skoro kao godišnji odmor, a ne operaciju. Jeste da imam visoku toleranciju na bol, ali i ko nema može biti miran, jer se u bolnici Nemec  bol ne osjeća. Sve je tako dobro organizirano pa apeliram i na djelatnike bolnice da ne mijenjaju  način rada, osobito pripremu pred operaciju.

   Nelagoda koju svatko osjeća pri pomisli na kateter, pa ubod u kičmenu moždinu za spinalnu anesteziju i  sve to ''štemanje i piljenje'' koje slijedi,  bilo mi je veće opterećenje nego sami ishod operacije, ali  na kraju moje oduševljenje.  Ne sjećam se ni kad sam ja to utonula u lagani san, ni kako sam se našla u sobu na postelju, znam samo da me ni tada ni sve dane boravka u bolnici nije boljelo ništa, morala sam pogledati pored postelje da se uvjerim da imam kateter i mislim, o Bože hvala Ti što ovako nešto postoji.

   Kako  sam iz Tivta i poslije operacije sam se vraćala doma, prof. Nemec me zadržao dan duže u bolnicu,  jer je trebalo prevaliti još put od 700 km i tako sam ja četvrti dan od operacije stigla iz Matulja u Tivat, svratila blizu kuće kod  frizera da me malo uredi i izašla doma, na drugi sprat uz pomoć 2 štake, bez potrebe za nečijom dodatnom pomoći. Sljedeće jutro  u 9 h probudio me telefon, prof. Nemec  zove da pita kako sam izdržala put i kako se osjećam.

   Nisam ja ''narcis'' koji želi da svi gledaju samo u njega, ali kad ste u bolnici Nemec osjećate se kao da ste jedini njihov pacijent, i da samo brinu o vama, od kako uđete dok izađete, a i poslije, za što je primjer tel. poziv Profesora.

Veliko hvala svima, što su učinili da se osjećam kao da sam doma s članovima obitelji.

Sretno u daljnjem radu i ne mijenjajte ništa, jer nema toga ko će iz ove bolnice izaći nezadovoljan, jedino ako je neiskren.

Puno pozdrava od Danijele Biskupović iz Tivta


Suradnja s osiguravajućim kućama

Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Za nastavak korištenja web stranice kliknite na "Slažem se". Postavke kolačića mogu se konfigurirati u vašem web pregledniku, a više informacija potražite ovdje. Slažem se